Protekli tjedan Angeljeki su boravili u Rimu i Vatikanu. Ovaj događaj predstavlja krunu 12-godišnjeg djelovanja udruge Angeljeki koja je dosad ostvarila mnogobrojne aktivnosti, projekte i nastupe.

Iako mnoge udruge i pojedinci putuju u Rim i Vatikan u raznoraznim aranžmanima, ipak se može reći da je ovo gostovanje udruge Angeljeki po mnogočemu posebno. Može se reći da je ovo putovanje bila izvanredna terenska nastava za djecu koja su posjetila prvorazredne znamenitosti kulturnog, povijesnog i vjerskog karaktera što ćemo im svakako biti od neprocjenjive koristi u njihovom daljnjem školovanju. Nadalje, put je ostvaren i kao nagrada za djecu angeljeke i njihove obitelji koje se cijele godine nesebično i požrtvovno uključuju u brojne projekte udruge. I konačno, Angeljeki nisu bili samo turisti, štoviše, Angeljeki su u Rimu ostvarili čak 3 nastupa: u Papinskom hrvatskom Zavodu sv. Jeronima, u matičnoj kući s. Kćeri Božjeg milosrđa, te na Generalnoj audijenciji kod Sv. oca Benedikta XVI.

Krenimo redom, barem nabrojivši one najvažnije momente ovog bogatog i slojevitog hodočašća.
Već prvog dana Angeljeki su posjetili čuveni sveučilišni europski centar – grad Padovu. Padova je osobito značajna za orehovički kraj jer se ovdje nalazi grob drugog hrvatskog sveca – sv. Leopolda B. Mandića, koji je ujedno i zaštitnik orehovičke crkve i župe. Prilikom posjeta njegovom grobu Angeljeki su imali prilike podsjetiti se njegovog Bogoljublja, Čovjekoljublja i Domoljublja i nadahnuti se istim vrijednostima za bremenitu sadašnjost u kojoj živimo.

U nastavku putovanja do Rima Angeljeki su svratili u Asiz, rodno mjesto sv. Franje Asiškog. Još i sad iz očiju djece i odraslih isijava zadivljenost veličinom ovog čovjeka koji je još za života ostvario aureolu svetosti. Tragovi te svetosti ovdje se mogu pronaći na svakom koraku. Djeca su širom otvorenih očiju upijali slike pravih, živih golubova koji se ne daju otjerati od svečevog kipa, već svijaju svoje gnijezdo u njegovim rukama. A tek malo dalje buja vrt prepun ruža, ali bez trnja – poput sv. Franje – ni one ne žele nikoga povrijediti. Što tek reći za Porcijunkulu – Franjinu crkvu koja se nalazi unutar još veće crkve, a ispod i iznad te crkve nalazi se još po jedna crkva!

Predvečer su Angeljeki došli i do Rima i smjestili se u krasnom zdanju namijenjenom upravo Hrvatima koji žele pohoditi Rim – Domu hrvatskih hodočasnika „Dr. Ivan Merz“. Svoje gostoprimstvo i uslužnost u punoj mjeri tu pokazuje grupa volontera iz Hrvatske predvođenih upraviteljem doma, p. Božidarom Nagy-om, koji je, vrijedi to istaknuti, rođen u Bedekovčini, a njegov je otac godinama kao učitelj poučavao djecu u Orehovici i Bedekovčini. Stariji ga se još uvijek s radošću sjećaju.

Sljedećih nekoliko dana Angeljeki su revno obilazili neprocjenjivo blago kulturno-povijesnih znamenitosti i umjetnina koje Italiji priskrbljuju naslov „dragulja svijeta“. Doista, nije teško čekati u redu dugom jedan kilometar da bi se obišlo vatikanske muzeje čiji je obilazak zahtijevao hodanje u dužini od 7 km! I na kraju taj obilazak, između prvorazrednih i najatraktivnijih djela koja je umjetnička ljudska ruka ikada izradila, završava u Sikstinskoj kapeli! S pravom su neki u zanosu primijetili da čovjek koji sve to vidi može i s mirom slobodno umrijeti.
Sličan ushit izazvao je Angeljekima večernji nastup u hrvatskom Zavodu sv. Jeronima u strogom središtu Rima, na večernjoj misi koju je predvodilo sedmero mladih svećenika, ponajprije studenata poslijediplomskih studija pri Papinom sveučilištu. Za okupljene je to bila prilika da vide neke od budućih doktora znanosti, ali, zasigurno i budućih biskupa i nadbiskupa Crkve u Hrvata. No, još više, bila je to prilika da u skladno otpjevanoj misi, koju su za ovu zgodu pripremili Angeljeki pod vodstvom maestra Marka Majstorovića, uživaju u novijim hrvatskim duhovnim pjesmama i šansonama.

Poseban je doživljaj popeti se preko 524 stube do vrha kupole na Bazilici sv. Petra i bacit pogled na sve četiri strane svijeta, gledajući veličinu Rima i ljepotu vatikanskih vrtova. Sličan doživljaj izaziva i hod po svetim stubama koje su iz Jeruzalema prenešene u Rim, po kojima je Isus dolazio na suđenje k Ponciju Pilatu. Njih je manje, svega 28, ali ih treba proći klečeći. A tek 4 velike rimske bazilike! Uz spomenutu najveću crkvu na svijetu tu su još i Ivan Lateranski, Marija Velika i Sv. Pavao izvan zidina. I ono što nas je presenetilo jest spoznaju da su u svima njima tragovi nas Hrvata, naših veličina koji su svugdje priznati i cijenjeni, a kod nas gotovo da ih se ne spominje. Ponajprije to vrijedi za papu Siksta V., papu hrvatske krvi, velikana i među 296 dosadašnjih papa. On je učinio Rim i Vatikan ovakvim draguljem kakav danas jest. Sa žaljenjem su pojedini stariji Angeljeki komentirali „promašenu nastavu povijesti“ u svojim osnovnoškolskim ili srednjoškolskim danima u kojoj se našlo tako malo ili nimalo mjesta za Julija Klovića, jednog od 4 najcjenjenijih svjetskih slikara svih vremena, za Bartola Kašića, tvorca prve hrvatske gramatike, za Ruđera Boškovića, koji je spasio kupolu bazilike sv. Petra, Ivana Meštrovića… Svi su oni svoje stvarateljsko gnijezdo ili dičnu katedru pronašli u Rimu koji ih je prihvatio, koji ih je cijenio i koji im i dandanas čuva spomen i hvalu. A kakve su tek satove povijesti imali Angeljeki! Iz usta vrsnog poznavatelja povijesti Rima i sadašnjosti Hrvata, vodiča ovog putovanja, g. Slave Mandurića, i mali i veliki, poput gladnih ptića upijali su svaku izgovorenu riječ, nadahnjujući se ljepotom viđenog i dubokom porukom izgovorenog. Historia est magistra vitae! Najmlađi su komentirali da bi upravo tako trebala izgledati terenska nastava u našim osnovnim i srednjim školama.

Iz rečenog je jasno s kakvim su nadahnućem u utorak navečer angeljeki pjevali u matičnoj kući jedine internacionalne redovničke zajednice koju je osnovao neki Hrvat ili Hrvatica. Na poziv prijateljice udruge Angeljeki i vrhovne svjetske poglavarice reda č.s. Kćeri Božjeg milosrđa, s. Emile Barbarić, Angeljeki su svojim nadahnutim pjevanjem uveličali slavlje u prekrasnom prostoru kapele kojom dominira jedinstven mozaik. Naravno, idućih dana Angeljeki su spuštali u katakombe, penjali po ostacima Foruma, obilazili Koloseum, razgledavali tvrđave i crkve… i beskonačno puta sve to slikali i ovjekovječili u tisućama spremljenih fotografija.

              I na kraju, predzadnjeg dana  vrhunac, Angeljeki su sudjelovali na Generalnoj audijenciji u Dvorani Pavla VI. na kojoj se oko pape Benedikta XVI. okupilo oko 10000 ljudi. Tom prilikom su upravo Angeljeki iz župe sv. Leopolda Mandića iz Orehovice u Hrvatskoj bili rijetki sretnici koje je papa osobno imenovao i pozdravio na talijanskom i hrvatskom jeziku zahvalivši Hrvatima na vjernosti stolici sv. Petra uz želje da njegove pozdrave i blagoslov prenesu svima u Hrvatskoj. Angeljeki su visoko razvili veliki transparent na kojem je pisalo: „Santo padre, benvenuto in Croazia 2011.“ odnosno, na hrvatskom: „Sveti Oče, dobrodošao u Hrvatsku 2011.“ , a tada su gordo i razdragano zapjevali pripjev naše druge himne, svečarsku i proštenjarsku pjesmu „Rajska Djevo, Kraljice Hrvata“. Neponovljiv je doživljaj kada 50-ak ljudi pjeva za papu pred tisućama prisutnih hodočasnika. U tom osjećaju ispunjenosti i zadovoljstva protekao je i put povratka kući. Zastalo se nešto duže tek kod Orvieta, grada na stijeni koji ima najljepše pročelje katedrale i u kojem je ustanovljena svetkovina Tijelova. U ranim jutarnjim satima sedmog dana putovanja angeljeki su se vratili svojim kućama prepuni dojmova od kojih se tek djelić nalazi i ovdje. Iz Rima su se vratili neki sasvim novi ljudi, a ovih dana u orehovičkom su kraju glavne teme razgovora put Angeljeka u Rim, posjet Sv. Oca Hrvatskoj i – novi put Angeljeka u Rim. Za godinu, dvije…

• Click to enlarge Click to enlarge
• Click to enlarge Click to enlarge
• Click to enlarge Click to enlarge
• Click to enlarge Click to enlarge
• Click to enlarge Click to enlarge